Što su prioriteti kod energetske obnove obiteljskih kuća?

Energetska obnova je proces koji je postao iznimno zanimljiv u zemljama Europske unije nakon početka velike gospodarske krize iz 2007. godine i porasta cijena energije koji ju je pratio. Potakle su ga vlade u zemljama članicama i sama Europska komisija, jer su u njemu vidjele priliku za ponovno otvaranje značajnih poslova građevinskom sektoru koje će se financirati iz ostvarene uštede na energiji.
Osim toga, cijela Europska unija zbog velike ovisnosti o uvozu energije kontinuirano potiče razvoj tehnologija i primjene energtske učinkovitosti i primjene obnovljivih izvora energije.
Kod nas je, posebice zbog visokog iznosa sufinanciranja pobuđen veliki interes za energetsku obnovu obiteljskih kuća. Iako u ovom trenutku nema raspisanog natječaja za sufinanciranje energetske obnove, brojni se sugrađani pripremaju za novi natječaj.

Međutim, energetska obnova se isplati i bez sufinanciranja. Upravo je to razlog zašto je potrebno posavjetovati sve vlasnike kuća kako odrediti prioritete i postići maksimalne učinke u odnosu uloženih sredstava i ušteđene energije.
Periodi povrata ulaganja u pojedine segmete energetske obnove iznose približno:
– Toplinsko izoliranje stropa: 3 godine
– Zamjena opreme za grijanje: 10 godina
– Toplinsko izoliranje vanjskih zidova: 12 godina
– Zamjena vanjske stolarije: 30 godina
Navedeni periodi su okvirni i mogu značajno odstupati ovisno o stanju same obiteljske kuće i pri tome su međusobno ovisni. Tako na primjer je zamjena opreme za grijanje učinkovitijom značajno isplativija ukoliko se provodi na toplinski neizoliranoj kući. Periodi povrata ulaganja su tada značajno kraći. S druge strane, nema smisla prvo obnoviti pročelje kuće, a potom nakon nekog vremena mijenjati vanjsku stolariju. Upravo su to razlozi zbog kojih se treba držati određenih jednostavnih pravila u energetskoj obnovi.

Preporuka

Energetsku obnovu obiteljske kuće je najbolje provesti u cjelosti, ukoliko je potrebno i kreditnim zaduženjem, jer su efekti postignutih ušteda veći od vrijednosti kamata. U ovu svrhu moguće jedobiti i posebne kredite s povoljnijim kamatnim stopama koje su osigurale gotovo sve poslovne banke. Ukoliko ne postoje mogućnsoti za cjelovitu energetsku obnou kuće, tada je najbolje postupiti po prioritetu preme kriteriju najbržeg povrata ulaganja. Izuzetak treba biti toplinsko izoliranje pročelja koje treba izvesti prije zamjene opreme za grijanje, jer su efekti uštede energije veći kod toplinskog izoliranja pročelja u odnosu na zamjenu opreme za grijanje.

Koliko se uštedi ispravnim odabirom tehnologije za pripremu potrošne tople vode?

Priprema potrošne tople vode nezaobilazan je trošak svake obitelji. Iako djeluje kao trošak na koji se ne može utjecati, optimalnim izborom tehnologije pripreme potrošne tople vodemogu se značajno smanjiti troškovi.

Najčešći način pripreme potrošne tople vode u nas je korištenje električnih bojlera, u pravilu 80 litarskih s električnim grijačem snage 2 kW. Njegova nabavna cijena je niska (manje od 1000 kn), a troškovi ugradnje su minimalni, često ih ugrađuju vlasnici stanova sami. Međutim, to je ujedno i najskuplje rješenje.


Slika 1: Prikaz tipičnog električnog i plinskog kombi bojlera

U 20 godišnjem periodu 4 člana obitelj utroši za pripremu potrošne vode približno 58400 kWh energije što u slučaju korištenja električnih bojlera znači trošak od gotovo 60.000 kn zajedno sa vrijednosti 2 električna bojlera koliko ih potrošimo u 20 godina.
Stoga se i postavlja pitanje kako se ovi troškovi mogu smanjiti.

Iz dijagrama se vidi koliko pojedine tehnologije pripreme potrošne tople vode utječu na ukupne troškove u 20 godišnjem periodu, koji ujedno možemo smatrati i rokom trajanja opreme.
Definitivno se iz ovog prikaza troškova može zaključiti da je plinski zidni kondenzacijski kotao sa spremnikom za potrošnu toplu vodu povoljno rješenje. Kod ove tehnologije ulaganje u opremu nije osobito financijski zahtjevno, tehnologija je dobro poznata i primjena raširena. Treba naglasiti i da je kod ove tehnologije i trošak za energiju relativno nizak. Oprema u pravilu služi za i grijanje stana odnosno kuće što samo pokazuje da se radi o relativno manjim ulaganjima.

Slika 2.: Solarni FN sustav za pripremu potrošne tople vode i solarni kolektorski sustav

Provedena analiza pokazuje kako se uz sadašnju cijenu plina kod 4 člane obitelji ne isplate niti solarni kolektori, niti dizalice topline ukoliko kuća/stan imaju plinski priključak. Kod 5 članih i većih obitelji, odnosi se mijenjaju te se u tom slučaju isplate i dizalize topline i solarni kolektorski sustavi.
Najmanje troškove omogućuje korištenje fotonaponskog sustava za pripremu potrošne tople vode u postojećem električnom bojleru uz posebnu opremu putem koje se bojler spaja s fotonaponskim modulima. Ovo je novo rješenje koje se pokazuje najpovoljnijim, osobito kod stanova i obiteljskih kuća koje ne koriste plinsku tehnologiju za grijanje i pripremu potrošne tople vode. Zbog jadnostavnosti montaže, relativno niskih ulaganja i pokrivanja godišnjih potreba za potrošnom toplom vodom od 85 % pred ovim sustavima je očito široka primjena.