Koliko prednosti donosi sufinanciranje energetske obnove?

Programi energetske obnove u Republici Hrvatskoj provode se posljednjih nekoliko godina uz sufinanciranje Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost kao i brojnih jedinica područne uprave (županija) i lokalne samouprave (gradova i općina).  Modeli i programi su se mijenjali kroz godine. Prve su provodili gradovi i općine uz sufinanciranje Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost (FZOEU) pri čemu je glavninu sredstava osiguravao FZOEU, dok su gradovi i općine, odnosno županije sufinancirali samo sa simboličnim iznosima koji su najčešće iznosili 2,5% vrijednosti investicije.

Natječaje koje su provodili gradovi i općine, odnosno županije karakteriziralo je dugo trajanje administrativnog postupka odabira obiteljskih kuća kojima će se odobriti sufinanciranje i mali broj odobrenih sufinanciranih kuća u odnosu na broj prijavljenih. Posljedica toga bilo je i opadanje zainteresiranosti za programe sufinanciranje energetske obnove, osobito u gradovima i općinama u kojima su samo malobrojni zainteresirani dobili sufinanciranje. Koliko je nepovjerenje u program u nekim sredinama nastalo vidjelo se 2015. godine kada se upravo u sredinama u kojima je bio najveći udio neodobrenih sufinanciranja radikalno smanjio broj prijavljenih na novi  javni poziv FZOEU za sufinanciranje energetske obnove.

Javni poziv za energetsku obnovu obiteljskih kuća koji je raspisao FZOEU 2015. godine polučio je, gledano u cijelosti, veliki interes stanovništva za energetsku obnovu, osobito u područjima posebne državne skrbi gdje je sufinanciranje iznosilo 80%. Bio je to javni poziv koji je radikalno podigao razinu zainteresiranosti stanovništva za modele sufinanciranja energetske obnove. Međutim, imao je i svojih posljedica. Najveća je iznos sufinanciranja od 80% koji je vodio i prema zloporabama sustava koje su se pojavljivale.  Period nakon ovog velikog programa obilježilo je veliko iščekivanje slijedećeg.

Međutim, iako sada postoji veliki interes, novog natječaja ili javnog poziva još nema.

Natječaj za energetsku obnovu višestambenih zgrada koju je raspisalo Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja Republike Hrvatske kojim se sufinancira radove na energetskoj obnovi višestambenih zgrada raspisan  17. listopada 2016. godine i zaključen  31. siječnja 2017. pobudio je izniman interes u Hrvatskoj. Na natječaj se prijavilo oko 750 zgrada, a uvjete je ispunilo, dobilo pozitivno mišljenje o pripremljenosti projekta Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, 616 zgrada. U konačnici, odbreno je sufinanciranje energetske obnove 596 zgrada. Iznos sufinanciranja za radove iznosi 60%, a za pripremu dokumentacije čak 85%. Ovo je prvi natječaj sufinanciran sredstvima iz EU fondova te je zbog toga i metodologija provođenja postupaka pripreme dokumentacije i realizacije projekta drugačija, zahtjevnija.

U nekim sredinama koje su bile iznimno uspješne u prijavljivanju na ovaj natječaj, primjerice u Rijeci, postoji bojazan da se radovi na odbrenoj energetskoj obnovi zgrada neće moći izvesti u odobrenom roku, jer nema dovoljno kapaciteta u građevinskom sektoru.

Upravo je ovo razlog za ozbiljniju analizu prednosti sustava sufinanciranja energetske obnove, kako za korisnike, stanovništvo, tako i za nacionalnu ekonomiju.

Utjecaj sufinanciranja energetske obnove na gospodarstvo

Provođenje masovne energetske obnove može imati i pozitivan utjecaj na nacionalno gospodarstvo. Pitanje je: kako maksimalizirati pozitivan učinak? Najveći pozitivni učinak postigao bi se ukoliko bi se s raspoloživim sredstvima obnovio što veći broj zgrada, odnosno obiteljskih kuća. Tada je i energetski efekt najveći. Najpovoljniji je odnos uštede na energiji i uloženog novca. Isto vrijedi i za smanjenje emisija CO2. Osim toga, bitno je osigurati kontinuitet u zaposlenosti svih koji sudjeluju u procesu: projektanata, certifikatora, građevinara i ostalih, uključujući i zaposlene u administraciji, kapacitete FZOEU i MIGPU.

Dosadašnje iskustvo u provođenju energetske obnove pokazuje da kao država u tome nismo dobri. Nismo dobro organizirani, nema kontinuiteta posla za građevinare i nema modela koji osigurava energetsku obnovu što većeg broja zgrada odnosno obiteljskih kuća.

Kako osigurati kontinuitet i kako povećati broj zgrada i kuća u obnovi?

Odgovor na ovo pitanje može biti vrlo jednostavan. Može se pripremiti plan objave natječaja po kojem se može odrediti npr.

  • Siječanj za raspisivanje natječaja za sufinanciranje energetske obnove višestambenih zgrada
  • Travanj za raspisivanja natječaja za energetsku obnovu zgrada obrazovnih institucija
  • Srpanj za raspisivanje natječaja za energetsku obnovu javnih zgrada
  • Listopad za raspisivanje javnih natječaja za energetsku obnovu obiteljskih kuća ili neka druga kombinacija.

I pri tome se može provoditi uhodani model kroz godine, koji se može poboljšavati u hodu.  Može se i tražiti optimum u odnosu iznosa sufinanciranja i broja odobrenih sufinanciranja zgrada kako bi se s raspoloživim financijskim sredstvima obnovilo što više zgrada, odnosno obiteljskih kuća.

Sve se to može, a zašto se to ne događa? Odgovor se mora potražiti na onim razinama na kojima se donose odluke, dakle političkim. Ukoliko se postave upiti, vjerojatno se dobiju učtivi odgovori kako se razmatraju poboljšanja dosadašnjeg modela koja će se uskoro objaviti ili tome nešto slično kako bi se dobilo na vremenu.

Nemamo vremena

Mora se shvatiti da vremena nema. Jedino čega nema je vrijeme, a to se uopće ne shvaća.  Posljedica nedostatka kontinuiteta u energetskoj obnovi je i odlazak brojnih građevinara koji su radili na energetskoj obnovi 2015. godine u Njemačku. Danas mnogi od njih rade u uhodanom sustavu u Njemačkoj, jer su jednom trenutku ostali bez posla kod nas i mnogi od njih govore o tome kako se ne namjeravaju vratiti. Govore o tome kako je u uhodanom sustavu jasno da će izvedene radove dobiti plaćene 15. u mjesecu kako su i ugovorili, ali pri tome ne smiju zakasniti s radovima niti imati radove i materijale neodgovarajuće kvalitete.

U tome se krije i odgovor na pitanje zašto sada u nekim sredinama nema dovoljno kapaciteta u građevinskom sektoru. Krije se i odgovor na pitanje zašto u drugim zemljama ima kontinuiteta, a kod nas ga nema. Naučimo nešto napokon iz vlastitiog lošeg iskustva, ako već nismo naučili iz iskustava drugih.

Zašto energetska obnova višestambenih zgrada nije masovno započela i bez sufinanciranja?

 

Natječaj za energetsku obnovu višestambenih zgrada koju je raspisalo Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja Republike Hrvatske kojim se sufinancira radove na energetskoj obnovi višestambenih zgrada raspisan  17. listopada 2016. godine i zaključen  31. siječnja 2017. pobudio je izniman interes u Hrvatskoj. Na natječaj se prijavilo oko 750 zgrada, a uvjete je ispunilo, dobilo pozitivno mišljenje o pripremljenosti projekta Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, 616 zgrada. Iznos sufinanciranja za radove iznosi 60%, a za pripremu dokumentacije čak 85%. Logičan je slijed postavljanje pitanja: zašto i bez sufinanciranja radova energetska obnova, koja se nesumnjivo isplati nije široko zaživjela? U ovoj kratkoj analizi pokušat ćemo odgovoriti na to pitanje.

Koliko se energetska obnova isplati vlasnicima stanova?

Odgovor na ovo pitanje potražit ćemo kroz kratku analizu troškova i ušteda na energetskoj obnovi višestambene zgrade.

Analizu ćemo provesti na jednoj tipičnoj stambenoj zgradi izgrađenoj u vrijeme masovne stambene izgradnje u vrijeme koje je prethodilo prvom naftnom udaru iz 1973. nakon kojeg je došlo do radikalnog povećanja cijena prvo nafte, a slijedom toga i cijena svih ostalih energenata. Zgrade izgrađene u to vrijeme su izuzetno slabo izolirane, jer zbog niskih cijena energije gubici na energiji, toplinska zaštita i troškovi za grijanje nisu predstavljali značajan interes projektanata. Na jednoj tipičnoj zgradi izgrađenoj u to vrijeme napravit ćemo našu analizu.

Osnovni podaci o zgradi:

zgrada
Zgrada koju analiziramo
  • Stambena zgrada izgrađena 1970.
  • Prizemlje + 4 kata
  • 2 ulaza
  • 40 stanova
  • Grijanje etažno (riješeno pojedinačno u stanovima, plin)

Osnovni podaci o građevinskim elementima:

Koeficijenti toplinske vodljivosti građevinskih elemenata, sadašnje stanje:

  1. Vanjska stolarija,              U=2,9   W/m2K
  2. Vanjski zidovi,                    U=1,93 W/m2K
  3. Strop,                                    U=1,55 W/m2K
  4. Pod,                                       U=1,35 W/m2K

 Godišnji troškovi za grijanje

t1

Ukoliko na takvoj tipičnoj zgradi provedemo energetsku obnovu i to prema zahtjevima koje traži MGIPU RH kao uvjetom za sufinanciranje izračunat ćemo buduće troškove za grijanje.

Zahvati koji su se primijenili na građevinskim elementima:

  1. Zamjena vanjske stolarije novom s U<1,4 W/m2K
  2. Toplinsko izoliranje vanjskih zidova s 14 cm EPS-a
  3. Toplinsko izoliranje stropa/ravnog krova s 20 cm EPS-a i hidroizolacija
  4. Toplinsko izoliranja poda, stropa podruma s 15 cm EPS-a

Koeficijenti toplinske vodljivosti građevinskih elemenata koji se postižu nakon energetske obnove:

  1. Vanjska stolarija,              U<1,4   W/m2K
  2. Vanjski zidovi,                    U=0,23 W/m2K
  3. Strop,                                    U=0,15 W/m2K
  4. Pod,                                       U=0,19 W/m2K

Godišnje uštede za zgradu:

t2

Ranije provedena analiza pokazuje iznimnu isplativost cijelog projekta. Upravo zbog toga i tražimo odgovor na pitanje zašto nije došlo do masovne energetske obnove bez posebnog sufinanciranja. Možda vlasnici stanova nisu prepoznali svoje interese u energetskoj obnovi? Zbog toga ćemo napraviti kratku analizu koja će pokazati što za vlasnika stana znači energetska obnova kroz troškove za grijanje. Primjer će biti jedan prosječan stan u analiziranoj zgradi.

Tablicom su prikazani toplinski gubitci i troškovi toplinskih gubitaka kroz pojedine građevinske elemente ukoliko se provede energetska obnova:

t3

Iz prikaza je vidljivo da prosječan stan u analiziranoj zgradi troši godišnje za grijanje 3634,20 kn. Slijedi prikaz ušteda koje se ostvaruju ukupno i nakon toplinske zaštite pojedinih građevinskih elemenata:

t4

Iz prikazane tablice se vidi da bi vlasnik prosječnog stana imao uštedu od 74,95% na energiji za grijanje, odnosno u konkretnom slučaju uštedu od 2727,31 kn u svakoj sezoni grijanja. Za analiziranu zgradu jednostavan period povrata ulaganja JPP iznosio bi 9,11 godina.

Zašto nema masovne energetske obnove kada se ona isplati i bez sufinanciranja?

Tu se vraćamo na početno pitanje. Evidentna je isplativost ovakvih ulaganja. Vlasnik stana kroz energetsku obnovu dobije, uz nove prozore i pročelje, i veću vrijednost stana za barem 20%, dobije i manje troškove za grijanje. Ukoliko nema dovoljno novca za financiranje svog udjela u radovima može dobiti kredit. Mjesečna rata za kredit je manja od uštede na troškovima grijanja. Dakle više se uštedi na troškovima grijanja nego što se plati rata kredita za troškove obnove. Poslovne banke su pripremile čitavu lepezu kredita za energetsku obnovu, jer su znale da su  u drugim zemljama EU ovakvi krediti traženi. Postoji interes i  vlasnika stanova. Neke županije i neki gradovi su još i sufinancirali kamate, a opet je energetska obnova bez sufinanciranja bila slabo zastupljena. Očito je razlog u slabom informiranju i vlasnika stanova i upravitelja zgradama. Krivnja se može prebacivati na nedovoljnu angažiranost nadležnih državnih tijela ili na medije koji ovo područje nisu smatrali dovoljno zanimljivim. Sada imamo ekstremno drugačiju situaciju: visoki iznos sufinanciranja i izniman interes.

A što slijedi nakon toga? Upravo da ne dođe do razočaranja zbog smanjenja udjela sufinanciranja i stvarnih problema koji će se javljati u provedbi energetske obnove potrebno je pripremiti i nove modele energetske obnove. Upravo u ovom području postoji potencijal za razvoj i zapošljavanje. On se ne smije propustiti. Nema razlog za posebno zadovoljstvo ukoliko se ne osigura kontinuitet u energetskoj obnovi.